Volim Islam

"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima." (An-Nur: 31) 

Islamski učenjaci uzimaju ovaj Kur'anski ajet, između ostalog, za dokaz da je pokrivanje žena stroga obaveza. Cjenjena sestro, tebi je sigurno poznato da ti je dužnost da se pokriješ i da se oblačiš onako kako od tebe zahtjeva onaj Koji te je stvorio iz kapi sjemena i Koji te je opskrbio sa svim onim što imaš.

Međutim ti hodaš gologlava i ne baš tako pristojno obučena. Zašto tako sestro? Zar nečeš da se pokoriš Gospodaru nebesa i Zemlje iz raznoraznih razloga? Zar ti je više stalo do toga šta će ti ljudi reči i pomisliti o tebi, i zar te je više sramota i strah od ljudi, nego od Onoga Koji tvoj život drži u Svojoj ruci i pred Kojeg češ se vratiti i račun polagati. Šta misliš kako će biti tim ljudima, do čijeg mišljena je tebi toliko stalo, na dan kada će Allah subhanehu we te'ala, oživjeti ljude i kada će ih pitati za djela koja su radili u ovom životu. 

Svako će se tog dana samo o sebi zabaviti, ni na najbliže članove svoje familije čovjek neće ni pomisliti. Tvoja rodbina, tvoje komšije, tvoje prijateljice, tvoj direktor ili šef, svi ljudi će tog dana u neopisivom strahu stajati pred svojim Gospodarom. Mnogi će se tada žestoko kajati zbog svoje neposlušnosti prema Allahu dž.š. , ali tada kajanje ne pomaže. 

Nemoj sestro misliti da Uzvišeni Allah ima svu kontrolu i svu moč samo na Sudnjem danu. Ne, nije tako, Njegova apsolutna vlast je i na Zemlji i sve se dešava po Njegovoj volji, čovjek ne može čak ni progovoriti bez Allahove dozvole. U jednom kudsi hadisu, kaže Uzvišeni Allah:"Kada bi se svi ljudi sastali i htjeli nekome da pomognu, koga sam Ja odlučio da kaznim, ne bi mu ni koliko trun mogli pomoči, isto tako, kada bi se svi ljudi na svijetu sastali i htjeli da mu urade neko zlo, ne bi mu mogli nauditi nimalo, ako sam mu Ja odredio dobro." 

Tako sestro, ne boj se za svoju nafaku, jer ona ti je određena od Allaha subhanehu we te'ala, i niko ti je ne može uzeti. Ako se, sestro, pokriješ, možda će biti iskušenja, ali to neće biti zlo za tebe, a kako bi i bilo, kad se tako pokoravaš svome Gospodaru. A zar misliš da će Onaj, Koji je svemoguć i Koji je neizmjerno dobar prema svojim robovima, dozvoliti da se desi šta loše onom insanu koji Mu se pokorava? Nikada se tako nešto neće desiti. Pa zašto onda čekati, zašto se ne pokoriti svome Stvoritelju u potpunosti?

Pogledajete sljedeće:

Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od blata. (32:7)

Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara… (30:20)

On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.(25:54)

 Postoji mnogo spekulacija o tome da je čovjek stvoren od zemlje. Razvojem nauka, poput hemije i biologije, poduzeta su opsežna istraživanja zemlje, a i ljudskog organizma. Rezultati ovih istaživanja pokazali su da materija koja čine ljudsko tijelo odgovara materijama koje sadrži zemlja. To su, naprimjer, aluminijum, gvožđe, kalcijum, kisik, silikon, natrijum, selen, kalijum, magnezijum, hidrogen, klor, jod, mangan, olovo, fosfor, bakar, srebro, ugljenik, cink, sumpor i azot. Prema analizi iz jedne američke laboratorije, ljudski organizam čini 65% kisika, 18% ugljenika, 10% hidrogena, 3% azota, 1,5% kalcijuma, 1% fosfora, a ostatak čine drugi elementi. Eto, Allahova savršena umjetnost, stvaranje, na određen način sastavlja ove beživotne atome i formira čovjeka. Cijena ovog materijala na Njujorškoj berzi manja je od 100 dolara. Eto, to je cijena osnovnih materijala koji čine čovjeka. Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka kombinacijom elemenata koji ne vrijede skoro ništa. Ali, ključ nije u hemijskoj strukturi, nego u Onome ko je stvorio čovjeka.

                           Allah sva živa bića koja se kreću stvara od vode… (24:45)

On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (59:24)

Otišao mladić na studije u jednu od komunističkih država i tamo se zadržao neko vrijeme. Po povratku kući, roditelji i rodbina pripremili mu svečani doček, što ga izuzetno obradova. Ubrzo nastupi vrijeme namaza, i njegovi se spremiše da idu u mesdžid, a kada njemu bi rečeno da se i on spremi za namaz, hrabro se usprotivi i reče: “Neću klanjati sve dok mi ne dovedete najvećeg učenjaka iz našeg mjesta i on ne odgovori na moja tri pitanja!”

Ne preosta im ništa drugo nego da se daju u potragu za učenjakom, i nakon kraćeg vremena dovedoše učenjaka koji odmah stupi u razgovor sa mladićem, koji mu postavi sljedeća pitanja: “Da li Allah stvarno postoji, i ako postoji, kako izgleda? Šta je to Božija odredba i kako se ona dešava? Ako je šejtan stvoren od vatre, zašto će njome biti kažnjen kada mu ona ne može nauditi?”

Samo što je završio, učenjak ustade i jako ga udari po licu, toliko da se zatresao od bola. “Zašto si me udario”, upita ga ljutito, “sigurno nemaš odgovor na moja pitanja, pa ti nije preostalo ništa drugo, osim to?”

“Ne, odgovor na tvoja pitanja leži upravo u ovom šamaru”, odgovori on.

“Ne razumijem”, zbunjeno će mladić.

“Šta si osjetio poslije udarca?”, upita ga učenjak.

“Jaku bol!”, odgovori.

“Vjeruješ li stvarno da bol postoji, i ako postoji, kako izgleda, opiši mi je?”, nastavi sa svojim pitanjima učenjak.

“Kako da ne postoji, još uvijek je osjećam. A nisam u stanju da ti je pokažem niti da je opišem”, odgovori on.

“E, u tome leži odgovor na tvoje prvo pitanje, dokaz Božijeg postojanja je u tragovima i znacima Njegovog stvaranja koje svuda oko sebe vidimo, a na ovome svijetu Ga je nemoguće vidjeti”, zaključi učenjak, a zatim reče: “Da li si i u snu mogao zamisliti da će ti se ovo danas dogoditi? Da li te je neko prethodno obavijestio i da li si imao ikakvog znanja o tome?”

“Ne”, odgovori mladić.

“To ti je Božija odredba, ništa ne znaš o njoj dok se ne dogodi”, reče učenjak, dajući odgovor na njegovo drugo pitanje.

“Od čega je stvorena ruka kojom sam te udario?”, ponovo će učenjak.

“Od ilovače (zemlje)”, odgovori mladić.

“A lice po kojem sam te udario?”, nastavi on.

“Isto tako”, mladić će.

“I pored toga si osjetio bol, tako će i šejtan osjećati bol dok ga bude pržila džehennemska vatra, iako je od vatre stvoren”, završi učenjak sa svojim odgovorima, što bi dovoljno ovom mladiću da odagna šejtana od sebe i ponovo padne na sedždu Allahu, dž.š.

Allah, s.w.t., od ljudi traži iskrenost i zalaganje za nju i za to obećava nagradu:

"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! On će popraviti vaša djela i grijehe će vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao, postići će ono što bude želio." ( Al-Ahzab: 70 – 71)

Allah, s.w.t., nam u citiranim ajetima naređuje da se samo Njega bojimo i da samo govorimo istinu. Oni koji se istinski boje svoga Gospodara, oni govore samo istinu, makar ona bila i na njihovu štetu. Takve ljude Allah, dž.š., će nagraditi i grijehe će im oprostiti, a to bi trebao da bude naš cilj i preokupacija.

Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče da govorimo samo dobro ili da šutimo, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti komšiju, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti gosta!" (Buharija)

Poslanik, s.a.w.s., nas podučava šta se sve kod čovjeka ne može naći u isto vrijeme, pa u hadisu koji bilježi imam Ahmed, stoji:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: "Iman i kufr (nevjerovanje) se ne mogu naći zajedno, niti se mogu sastaviti laž i iskrenost i izdajstvo i povjerenje." (Ahmed)

Poslanik, s.a.w.s., u hadisu koji bilježi imam Ahmed, kaže:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dovoljno je prevare da govoriš nešto svome bratu, a on ti vjeruje, dok ti lažeš!" (Ahmed)

Iskrenost u riječima prenosi čovjeka u iskrenost u djelima i ispravnost u postupcima. Jer nastojanje čovjeka da se pridržava istine u onome što govori dovodi do toga da svjetlost istine zasija u njegovu srcu i mislima i da ga ljudi prepoznaju kao iskrenog i pouzdanog.

Poslanik, s.a.w.s., nam naređuje iskrenost, a zabranjuje laž, pa u hadisu koji bilježi imam Muslim kaže:

Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: "Budite iskreni, jer iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo u džennet. Čovjek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, biti upisan kod Allaha kao iskren. I klonite se laži, jer laž zaista vodi bestidnosti ,a bestidnost vodi u džehennem. čovjek će, lažući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac."(Buharija)

Iskrenost je pohvalna, a laž je odvratna. Laž nije dozvoljena osim u tri slučaja: 1) laž radi pomirenja zavađenih, 2) laž u ratu i 3) laž supruzi (ako ima mnogo zahtjeva, pa joj se kaže: “kupiću ti to inša-Allaha, a znamo unaprijed da to ne možemo ili odvešću te tu i tu i slično“).

U tom smislu je i predaja, koju bilježi imam Muslim:

Prenosi Ummu Kulsum, r.a.: „Nisam čula Poslanika, s.a.w.s., da je odobrio laž, osim u tri slučaja: čovjeku koji kaže nešto u cilju pomirenja, čovjeku koji kaže nešto u ratu i čovjeka koji govori ženi i ženi koja govori čovjeku!“ (Muslim)

Sva islamska ulema saglasna je u tome da je pokajanje od svakog učinjenog grijeha stroga dužnost.
Ako se učinjeni grijeh odnosi samo na Allahov hakk, a ne povezuje se sa pravom nekog čovjeka, onda tevba ima tri uslova: Prvi je da se odmah prestane sa činjenjem tog grijeha, drugi, da se srcem kaješ zbog njegovog izvršenja, i treći, da čvrsto odlučiš da se više nikada nećeš vratiti tom grijehu. Ako jedan od ova tri uslova izostane, tevba nije ispravna. A ako je grijeh učinjen nekom čovjeku, onda tevba ima četiri uslova:
Tri već navedena i četvrti a to je da dug vrati onome kome je dužan. Ako je dug imovinske prirode, onda oštećenom mora vratiti dug, a ako je prestup takav da za sobom povlači veću sudsku kaznu, onda je dužan omogućiti izvršavanje kazne nad njim, ili zatražiti oprost od dotične osobe. A ako se radi o uvredi jezikom (gibetu) dužnost je tražiti halal od te osobe.
O obaveznosti pokajanja i klonjenja od grijeha postoje mnogi dokazi iz Kur'ana, Sunneta i saglasnosti cjelokupne islamse uleme (idžma'a).
Allah dž.š. kaže: "...I pokajte se Allahu svi, o vjernici, da biste bili spašeni!" (En-Nur, 31)
"I zatražite oprost od svoga Gospodara, zatim mu se vratite." (Hud, 3)
"O vjernici, iskreno se Allahu pokajte..." (Et-Tahrim, 8)
Ebu Hurejre r.a. prenosi od Allahovog Poslanika s.a.w.s. da je rekao: "Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha dž.š. i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno."
U drugoj predaji koju prenosi El-Egarr ibn Jesar el-Muzeni r.a. se kaže: "O ljudi, obraćajte se Allahu sa tevbom i traženjem oprosta! Zaista ja to uradim stotinu puta na dan."
Ebu Musa el-Eš'ari r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: "Zaista Allah dž.š. drži Svoju ruku ispruženom tokom cijele noći primajući pokajanja onih koji su danju griješili, a danju pruža Svoju ruku primajući pokajanja onih koji su noću griješili, sve dok sunce ne izađe sa zapada."
Ebu Se'id el-Hudri r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. rekao: "Davno prije vas bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili kod jednog rahiba (isposnika). On ode do spomenutog rahiba i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, da li za njega ima oprosta kod Allaha dž.š.? Na to mu rahib reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi rahiba kojim je napunio stotinu ubijenih. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjek na svijetu, pa ga uputiše jednog učenjaka, kome je on otišao i ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao da li za njega ima oprosta? Učenjak na to reče: Svakako, ko te sprečava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.
Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka mučitelja. Meleki milosti rekoše: On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu. Meleki mučitelji rekoše: On nikada nije učinio nijedno dobro djelo. Tada tim melekima stiže drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju koji će im presuditi. Melek, sudija im reče: Izmjerite rastojanje između, mjesta odakle je krenuo i mjesta gdje je krenuo, pa kojem od njih bude bliži njemu i pripada. Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti."
Allah je milostiv. On je Er-Rahman (Blagi), Er-Rahim (Milostivi), pa zašto onda ne činimo tevbu. Poslanik s.a.w.s. je činio istigfar više od sedamdeset puta dnevno, a zagarantovan mu Džennet. Koliko mi puta činimo istigfar?! Zaista je u vrijeme Muhammeda a.s. bilo malo grijeha a puno pokajanja, a danas je obrnuto - puno grijeha, a malo pokajanja. Zamolimo Allaha da nam oprosti naše grijehe i nemojmo se vraćati više tim grijesima

Božije ime je Allah. Ono označava Istinitog i Jedinog Boga, Stvoritelja i Vladara svih svjetova. Pored ovog imena koje se najčešće spominje, postoje i druga Allahova lijepa imena koja se jednim imenom zovu El-esmau-l-husna. 


On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena.
( Kur'an, 59 : 24 )


Najveće Božije ime El-Ismu-l-A`zam, sadražano je, kao i ostala Allahova imena u Kur`anu. U hadisima Allahovog Poslanika kaže se da će Allah primiti dovu onog ko mu se obrati tim imenom, ali nam nije rekao koje je to ime kako bi nas podstakao da što više učimo Kur`an.

Zaista se Gospodar brine o njemu, ako se rob iskreno i istinito osloni na Njega.

Kada je Poslanik s.a.w.s. bio u pećini i kada je vidio stopala od neprijatelja kod ulaza u pećinu, okrenuo

se Ebu Bekru i rekao mu: "Ne brini se, Allah je s nama!" To je dokaz čvrstog i jakog imana u Allaha.

Kad god bi ga neko iskušenje zadesilo, on s.a.w.s. bi požurio da klanja. Što znači kad god bi ga neko iskušenje zadesilo ili kada bi bio tužan, on bi se okrenuo Allahu, požurio bi da klanja - vraćajući se Allahu, žaleći se i obraćajući se Allahu. Zaista je to poudzanje u Allaha u vremenima kada ti je teško.

On je tražio utočište u jakom osloncu, oslanja se na jak oslonac, na Allaha. Zato, ti koji si upao u iskušenja,

podigni svoje ruke prema nebesima i ustraj u dovi Allahu. Zašto se bojati ljudi? "...a Allah će te od ljudi štititi." (Kur'an, 5:67) Zar nam ovaj ajet nije dovoljan po tom pitanju.

A ako ti je učinjena nepravda, raduj se jer je Poslanik s.a.w.s. rekao Muazu r.a. kada ga je slao u Jemen: "Čuvaj se dove onoga kome je učinjena nepravda, jer između njegove dove i Allaha nema prepreke."

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: "Dova koju koju onaj kome je učinjena nepravda uputi Allahu se ne odbija, pa makar i on sam bio veliki griješnik, jer njegovi grijesi su njemu na teretu."

-Među najvećim iskušenjima i najtežim nesrećama su napadi i ubijanje koje je zahvatilo muslimane širom svijeta, zatim kršenje prava, nepravda i glad. Sve dok tuga i očajavanje nisu pogodile neke slabe duše.

I frustracija i nedostatak povjerenja i nade u Allaha je zahvatilo muslimane. Zašto? Zar to nije briga Allaha da se brine o nama, od prije i poslije? Zar nam nije dovoljan Allah?  "A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati." Zar Allah nije Svemogući? Zar On nije Onaj Koji daje pobjedu? "...Allah je dovoljan pomagač!" (Kur'an, 4:45) Zar Allah ne zna njihove spletke? Zar Allah nije rekao: "Oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije." (Kur'an, 8:30)

"Zar Allah nije dovoljan robu Svome?" (Kur'an, 39:36) "A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obavješten?" (Kur'an, 41:53) Zar On nije rekao: "Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna." (Kur'an, 2:137) Poslušajmo, znajmo i shvatimo da naš problem nije u snazi našeg neprijatelja. Problem je u našoj slaboj povezanosti sa Allahom. U našem slabom povjerenju i nedostatku oslanjanja na Njega. Pogledajmo sebe kada upadnemo u neko iskušenje ili poteškoću. Gdje je poniznost i žaljenje Allahu? Gdje je traženje utočišta kod Allaha i razgovora s Njim u samoći? Allahu nema ništa draže od dove, jer kroz nju rob izražava slabost i nemoć, i poniznost i potvrđivanje Allahove moći i bogatstva.

Mi moramo naučiti vještinu činjenja dove, sramnosti, pokoravanja i plakanja. Tako da možemo priznati svoju slabost Allahu i otkriti nedostatke svojih sposobnosti i slabosti pred Njegovim rukama.

- Zar Allahov Poslanik nije naš uzor? Zar on s.a.w.s. nije primjer kojeg trebamo slijediti? Bio je iskušan sa najtežim iskušenjima i odbijali su ga na najgore načine. Optuživali su ga što je bio častan, vrijeđali su njegovo dostojanstvo i izbacivali su ga iz grada. Živio je kao siroče, siromašan i zbog velike gladi morao je vezati kamen za stomak. Za njega su govorili da je čarobnjak i da je lažljivac, da je poludio, da je obični pjesnik.

Postavljali su mu prepreke na put, bacali kamiline iznutrice na njega dok je klanjao. Ranili su ga u glavu, slomili mu prednje zube. Okupljali se skupine protiv njega i opkolili ga mnogobošci, licemjeri i židovi.

Išao je u Taif da pozove stanovnike u Islam, a oni su ga odbili, psovali i kleli, otjerali su ga gađajući ga kamenjem. Gdje je otišao? S kim da razgovara? Kome da se požali? Onome Koji posjeduje svu moć i vlast, Najjačem, Najmoćnijem. A zašto se mi žalimo ljudima? I otkrivamo svoju slabost, ranjivost i psihološki poraz na sijelima. I zaboravimo ili budemo lijeni da se žalimo Onome Koji drži stvar u svojoj ruci, od prije pa nadalje. Zar među nama ne postoje oni koji dižu svoje ruke prema Allahu u tami noći, pokoravaju se i klanjaju, plaču i žale se Allahu? Zar nema više takvih? Od sada pa nadalje, požalimo se Allahu, šta god da nas tištilo. I naravno, ojačajmo našu vezu sa Allahom.