Sva islamska ulema saglasna je u tome da je pokajanje od svakog učinjenog grijeha stroga dužnost.
Ako se učinjeni grijeh odnosi samo na Allahov hakk, a ne povezuje se sa pravom nekog čovjeka, onda tevba ima tri uslova: Prvi je da se odmah prestane sa činjenjem tog grijeha, drugi, da se srcem kaješ zbog njegovog izvršenja, i treći, da čvrsto odlučiš da se više nikada nećeš vratiti tom grijehu. Ako jedan od ova tri uslova izostane, tevba nije ispravna. A ako je grijeh učinjen nekom čovjeku, onda tevba ima četiri uslova:
Tri već navedena i četvrti a to je da dug vrati onome kome je dužan. Ako je dug imovinske prirode, onda oštećenom mora vratiti dug, a ako je prestup takav da za sobom povlači veću sudsku kaznu, onda je dužan omogućiti izvršavanje kazne nad njim, ili zatražiti oprost od dotične osobe. A ako se radi o uvredi jezikom (gibetu) dužnost je tražiti halal od te osobe.
O obaveznosti pokajanja i klonjenja od grijeha postoje mnogi dokazi iz Kur'ana, Sunneta i saglasnosti cjelokupne islamse uleme (idžma'a).
Allah dž.š. kaže: "...I pokajte se Allahu svi, o vjernici, da biste bili spašeni!" (En-Nur, 31)
"I zatražite oprost od svoga Gospodara, zatim mu se vratite." (Hud, 3)
"O vjernici, iskreno se Allahu pokajte..." (Et-Tahrim, 8)
Ebu Hurejre r.a. prenosi od Allahovog Poslanika s.a.w.s. da je rekao: "Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha dž.š. i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno."
U drugoj predaji koju prenosi El-Egarr ibn Jesar el-Muzeni r.a. se kaže: "O ljudi, obraćajte se Allahu sa tevbom i traženjem oprosta! Zaista ja to uradim stotinu puta na dan."
Ebu Musa el-Eš'ari r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: "Zaista Allah dž.š. drži Svoju ruku ispruženom tokom cijele noći primajući pokajanja onih koji su danju griješili, a danju pruža Svoju ruku primajući pokajanja onih koji su noću griješili, sve dok sunce ne izađe sa zapada."
Ebu Se'id el-Hudri r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. rekao: "Davno prije vas bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili kod jednog rahiba (isposnika). On ode do spomenutog rahiba i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, da li za njega ima oprosta kod Allaha dž.š.? Na to mu rahib reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi rahiba kojim je napunio stotinu ubijenih. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjek na svijetu, pa ga uputiše jednog učenjaka, kome je on otišao i ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao da li za njega ima oprosta? Učenjak na to reče: Svakako, ko te sprečava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.
Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka mučitelja. Meleki milosti rekoše: On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu. Meleki mučitelji rekoše: On nikada nije učinio nijedno dobro djelo. Tada tim melekima stiže drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju koji će im presuditi. Melek, sudija im reče: Izmjerite rastojanje između, mjesta odakle je krenuo i mjesta gdje je krenuo, pa kojem od njih bude bliži njemu i pripada. Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti."
Allah je milostiv. On je Er-Rahman (Blagi), Er-Rahim (Milostivi), pa zašto onda ne činimo tevbu. Poslanik s.a.w.s. je činio istigfar više od sedamdeset puta dnevno, a zagarantovan mu Džennet. Koliko mi puta činimo istigfar?! Zaista je u vrijeme Muhammeda a.s. bilo malo grijeha a puno pokajanja, a danas je obrnuto - puno grijeha, a malo pokajanja. Zamolimo Allaha da nam oprosti naše grijehe i nemojmo se vraćati više tim grijesima
Ako se učinjeni grijeh odnosi samo na Allahov hakk, a ne povezuje se sa pravom nekog čovjeka, onda tevba ima tri uslova: Prvi je da se odmah prestane sa činjenjem tog grijeha, drugi, da se srcem kaješ zbog njegovog izvršenja, i treći, da čvrsto odlučiš da se više nikada nećeš vratiti tom grijehu. Ako jedan od ova tri uslova izostane, tevba nije ispravna. A ako je grijeh učinjen nekom čovjeku, onda tevba ima četiri uslova:
Tri već navedena i četvrti a to je da dug vrati onome kome je dužan. Ako je dug imovinske prirode, onda oštećenom mora vratiti dug, a ako je prestup takav da za sobom povlači veću sudsku kaznu, onda je dužan omogućiti izvršavanje kazne nad njim, ili zatražiti oprost od dotične osobe. A ako se radi o uvredi jezikom (gibetu) dužnost je tražiti halal od te osobe.
O obaveznosti pokajanja i klonjenja od grijeha postoje mnogi dokazi iz Kur'ana, Sunneta i saglasnosti cjelokupne islamse uleme (idžma'a).
Allah dž.š. kaže: "...I pokajte se Allahu svi, o vjernici, da biste bili spašeni!" (En-Nur, 31)
"I zatražite oprost od svoga Gospodara, zatim mu se vratite." (Hud, 3)
"O vjernici, iskreno se Allahu pokajte..." (Et-Tahrim, 8)
Ebu Hurejre r.a. prenosi od Allahovog Poslanika s.a.w.s. da je rekao: "Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha dž.š. i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno."
U drugoj predaji koju prenosi El-Egarr ibn Jesar el-Muzeni r.a. se kaže: "O ljudi, obraćajte se Allahu sa tevbom i traženjem oprosta! Zaista ja to uradim stotinu puta na dan."
Ebu Musa el-Eš'ari r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: "Zaista Allah dž.š. drži Svoju ruku ispruženom tokom cijele noći primajući pokajanja onih koji su danju griješili, a danju pruža Svoju ruku primajući pokajanja onih koji su noću griješili, sve dok sunce ne izađe sa zapada."
Ebu Se'id el-Hudri r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. rekao: "Davno prije vas bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili kod jednog rahiba (isposnika). On ode do spomenutog rahiba i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, da li za njega ima oprosta kod Allaha dž.š.? Na to mu rahib reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi rahiba kojim je napunio stotinu ubijenih. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjek na svijetu, pa ga uputiše jednog učenjaka, kome je on otišao i ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao da li za njega ima oprosta? Učenjak na to reče: Svakako, ko te sprečava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.
Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka mučitelja. Meleki milosti rekoše: On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu. Meleki mučitelji rekoše: On nikada nije učinio nijedno dobro djelo. Tada tim melekima stiže drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju koji će im presuditi. Melek, sudija im reče: Izmjerite rastojanje između, mjesta odakle je krenuo i mjesta gdje je krenuo, pa kojem od njih bude bliži njemu i pripada. Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti."
Allah je milostiv. On je Er-Rahman (Blagi), Er-Rahim (Milostivi), pa zašto onda ne činimo tevbu. Poslanik s.a.w.s. je činio istigfar više od sedamdeset puta dnevno, a zagarantovan mu Džennet. Koliko mi puta činimo istigfar?! Zaista je u vrijeme Muhammeda a.s. bilo malo grijeha a puno pokajanja, a danas je obrnuto - puno grijeha, a malo pokajanja. Zamolimo Allaha da nam oprosti naše grijehe i nemojmo se vraćati više tim grijesima
0 komentari:
Objavi komentar