Ako si iskušan, onda se pouzdaj u Allaha i budi zadovoljan s Njim. Zaista je Allah Onaj Koji otklanja brige.
Među dovama u vremenu briga, fitne i tuge je ono što su Ebu Davud i an-Nisai prenijeli od Ebu Musa,
da je Poslanik s.a.w.s. učio dovu kada se susrećao sa zlim ljudima: "Allahu moj, mi Tebe stavljamo na njihova prsa i od Tebe zaštitu tražimo od zala njihovih!"
A kada bi se Poslanik s.a.w.s. sukobio sa neprijateljima, rekao bi: "Allahu, Ti si Onaj od Koga snagu uzimam i pomagač moj. Pomoću Tvojom sam vođen, Tvojom pomoći pobjeđujem i Tvojom pomoći borim se."
Prenose Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed u Buharijevom Sahihu od Ibn Abbasa, da je Poslanik s.a.w.s. rekao:
"Dovoljan mi je Allah, a divan je On zaštitnik." To je rekao i Ibrahim a.s. kada je bo bačen u vatru.
- Pa ako je Oživljatelj, Usmrtitelj i Opskrbitelj Allah, zašto se onda uzdati u nešto drugo mimo Allaha.?
I zašto se bojati ljudi? Poslanik s.a.w.s. je rekao: "Znaj, kada bi se svi ljudi okupili da ti štetu nanesu, ne mogu ti naštetiti osim onoga što ti je Allah propisao."
Zaista se srce nikada neće smiriti, niti ugodno osjećati, niti biti zadovoljno osim sa Allahom.
"...čuvaj Allaha, čuvat će te!" I ponavljaj: "Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji!" (Kur'an, 12:64) Kada je Musa a.s. vidio more ispred sebe a neprijatelja iza sebe, rekao je: "Neće!" - reče on - "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Kur'an, 26:62)
Zaista se Gospodar brine o njemu, ako se rob iskreno i istinito osloni na Njega.
Kada je Poslanik s.a.w.s. bio u pećini i kada je vidio stopala od neprijatelja kod ulaza u pećinu, okrenuo
se Ebu Bekru i rekao mu: "Ne brini se, Allah je s nama!" To je dokaz čvrstog i jakog imana u Allaha.
Kad god bi ga neko iskušenje zadesilo, on s.a.w.s. bi požurio da klanja. Što znači kad god bi ga neko iskušenje zadesilo ili kada bi bio tužan, on bi se okrenuo Allahu, požurio bi da klanja - vraćajući se Allahu, žaleći se i obraćajući se Allahu. Zaista je to poudzanje u Allaha u vremenima kada ti je teško.
On je tražio utočište u jakom osloncu, oslanja se na jak oslonac, na Allaha. Zato, ti koji si upao u iskušenja,
podigni svoje ruke prema nebesima i ustraj u dovi Allahu. Zašto se bojati ljudi? "...a Allah će te od ljudi štititi." (Kur'an, 5:67) Zar nam ovaj ajet nije dovoljan po tom pitanju.
A ako ti je učinjena nepravda, raduj se jer je Poslanik s.a.w.s. rekao Muazu r.a. kada ga je slao u Jemen: "Čuvaj se dove onoga kome je učinjena nepravda, jer između njegove dove i Allaha nema prepreke."
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: "Dova koju koju onaj kome je učinjena nepravda uputi Allahu se ne odbija, pa makar i on sam bio veliki griješnik, jer njegovi grijesi su njemu na teretu."
-Među najvećim iskušenjima i najtežim nesrećama su napadi i ubijanje koje je zahvatilo muslimane širom svijeta, zatim kršenje prava, nepravda i glad. Sve dok tuga i očajavanje nisu pogodile neke slabe duše.
I frustracija i nedostatak povjerenja i nade u Allaha je zahvatilo muslimane. Zašto? Zar to nije briga Allaha da se brine o nama, od prije i poslije? Zar nam nije dovoljan Allah? "A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati." Zar Allah nije Svemogući? Zar On nije Onaj Koji daje pobjedu? "...Allah je dovoljan pomagač!" (Kur'an, 4:45) Zar Allah ne zna njihove spletke? Zar Allah nije rekao: "Oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije." (Kur'an, 8:30)
"Zar Allah nije dovoljan robu Svome?" (Kur'an, 39:36) "A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obavješten?" (Kur'an, 41:53) Zar On nije rekao: "Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna." (Kur'an, 2:137) Poslušajmo, znajmo i shvatimo da naš problem nije u snazi našeg neprijatelja. Problem je u našoj slaboj povezanosti sa Allahom. U našem slabom povjerenju i nedostatku oslanjanja na Njega. Pogledajmo sebe kada upadnemo u neko iskušenje ili poteškoću. Gdje je poniznost i žaljenje Allahu? Gdje je traženje utočišta kod Allaha i razgovora s Njim u samoći? Allahu nema ništa draže od dove, jer kroz nju rob izražava slabost i nemoć, i poniznost i potvrđivanje Allahove moći i bogatstva.
Mi moramo naučiti vještinu činjenja dove, sramnosti, pokoravanja i plakanja. Tako da možemo priznati svoju slabost Allahu i otkriti nedostatke svojih sposobnosti i slabosti pred Njegovim rukama.
- Zar Allahov Poslanik nije naš uzor? Zar on s.a.w.s. nije primjer kojeg trebamo slijediti? Bio je iskušan sa najtežim iskušenjima i odbijali su ga na najgore načine. Optuživali su ga što je bio častan, vrijeđali su njegovo dostojanstvo i izbacivali su ga iz grada. Živio je kao siroče, siromašan i zbog velike gladi morao je vezati kamen za stomak. Za njega su govorili da je čarobnjak i da je lažljivac, da je poludio, da je obični pjesnik.
Postavljali su mu prepreke na put, bacali kamiline iznutrice na njega dok je klanjao. Ranili su ga u glavu, slomili mu prednje zube. Okupljali se skupine protiv njega i opkolili ga mnogobošci, licemjeri i židovi.
Išao je u Taif da pozove stanovnike u Islam, a oni su ga odbili, psovali i kleli, otjerali su ga gađajući ga kamenjem. Gdje je otišao? S kim da razgovara? Kome da se požali? Onome Koji posjeduje svu moć i vlast, Najjačem, Najmoćnijem. A zašto se mi žalimo ljudima? I otkrivamo svoju slabost, ranjivost i psihološki poraz na sijelima. I zaboravimo ili budemo lijeni da se žalimo Onome Koji drži stvar u svojoj ruci, od prije pa nadalje. Zar među nama ne postoje oni koji dižu svoje ruke prema Allahu u tami noći, pokoravaju se i klanjaju, plaču i žale se Allahu? Zar nema više takvih? Od sada pa nadalje, požalimo se Allahu, šta god da nas tištilo. I naravno, ojačajmo našu vezu sa Allahom.
0 komentari:
Objavi komentar