Isau, a.s., u putu se pridružio nekakav čovjek. Nakon što su malo putovali, ogladnjeli su, pa je Isa, a.s.,
izvadio tri hljeba iz torbe, jedan dao svom saputniku, jedan uzeo za sebe, a jedan ponovo vratio u torbu
da im bude za kasnije. Nakon jela su ožednjeli pa Isa, a.s., ode da potraži vodu. U njegovom odsustvu
saputnik uze i onaj preostali hljeb i pojede ga. Kada se vrati, Isa, a.s., primjeti da nema hljeba i upita svog
saputnika je li ga on pojeo. Saputnik mu odgovori: "Ne, nisam ga ja pojeo!" Opet su zajedno krenulo dok
nisu došli do obale jednog mora. Dugo su čekali da naiđe kakav čamac, ali uzaludno. U jednom trenutku
Isa, a.s., izreče veličanstveno ime Božije, pa uze svog saputnika za ruku i krenu sa njim na drugu stranu
mora, hodajući po vodi! Kada su prešli na drugu stranu Isa, a.s., reče svom saputniku: "Jesi li vidio
Allahovu moć?! Tako ti ove beskrajne moći, jesi li pojeo onaj hljeb?!" "Ne, nisam ga pojeo niti znam zašto
mene pitaš za to", odgovori saputnik. I opet su krenuli zajedno sve dok ne stigoše do jedne stepe, gdje Isa,
a.s., ugleda jednu srnu. Isa, a.s., skoči na nju, uhvati je i oguli, a zatim je ispekoše i pojednoše. Nakon
jela Isa, a.s., sakupi kosti srne na jedno mjesto i poče izgovarati dove i zikrove, pa Allah, dž.š., učini
da iz kostiju nikne meso. Srna oživje i odskakuta nazad u stepu. Isa, a.s., tada reče: "Tako ti Boga koji
mrtve oživljuje, onoga čiju si moć sam osvjedočio, jesi li ti pojeo onaj hljeb?"
Saputnik se tada naljuti o poče vikati na Isaa, a.s.: "Ne nisam ja nego je tebi udarilo sunce u glavu, ti nisi
ni imao tri hljeba!" Nakon toga su opet zajedno nastavili, pa naiđoše na tri brda. Isa, a.s., uputi dovu i
tri brda se pretvoriše u zlato.
Tada se on obrati svom saputniku: "Ovo desno brdo je moje, lijevo je tvoje, a treće pripada onome ko
je pojeo onaj hljeb!" Čim se spomenu zlato, čovjek odluči da se otrkije i reče: "Ja sam pojeo onaj hljeb,
bio sam gladan i pojeo sam ga." Kada vidje ovakvo ponašanje Isa, a.s., naljuti se i reče mu: "Onaj kome
je vrednije zlato od imena Božijeg nije dostojan da mi bude saputnik." Isa, a.s., nastavi put a čovjek ostade
sa svojim zlatom. Dok je tražio načina kako da prenese to zlato do svoje kuće, pored čovjeka naiđoše
još dvojica ljudi, te se svi stadoše prepirati čije je zlato. Nakon što su se umorili od svađe, riješiše da zlato
podjednako podjele. Ogladnjeli su, pa jedan od njih predloži da ode do grada i nađe nešto za jelo. Druga
dvojica jedva dočekaše taj prijedlog i počeše ga bodriti u tome i zahvaljivati mu se. Prije nego što ode do
grada čovjek se sjeti da stavi otrova u hranu i tako dobije sva tri brda zlata. A ni njegovi drugovi nisu
sjedili skrštenih ruku, već se dogovoriše da ga ubiju kada se vrati iz grada i ravnopravno podjele njegovo brdo zlata. Kada se vratio oni ga napadoše i ubiše! Sretni što su dobili još po pola brda zlata sjedoše da pojedu hranu koju im je donio, pa se obojica otrovaše. Nakon nekog vremena tuda naiđe Isa, a.s., sa svojim drugovima i reče im: "Pogledajte, ovo su robovi dunjaluka. Zlato je ostalo a oni su umrli. Koliko li
je onih koji ginu radi njega a ništa od toga ne mogu ponijeti u grob!"
0 komentari:
Objavi komentar